flags
 
 
 
 
Vis - Hum - Komiža - Vis

Jedna zahtjevna ruta, koja će zadovoljiti one željne napora, ali i oduševiti Vas ljepotom i bogatstvom viđenoga, tako da se trud svakako isplati.

Ljubitelji biciklizma, ali i motociklisti mogu koristiti svoje ljubimce na većem dijelu staze, a pješaci iskoristite planinarske markacije - koje su cijelim putem izvrsno odrađene i lako uočljive sa svim potrebnim odvojcima - za dolazak na najviše brdo Hum na otoku Visu.

Kontrolna točka nije sam vrh, jer se na njemu nalazi žicom okružena radarska postaja koja je čuvani vojni objekt. Stoga je kontrolna točka postvaljena na crkvici Sv. Duha u neposrednoj blizini, ovdje ćete naći žig kao dokaz posjeta. Žig je inače metalni i zabetoniran u zid crkvice tik do vrata.

Tamo zna biti prometno, no nemojte se uplašiti, to je omiljeno uzletište naših paraglajdera. Duboko dolje ispod je Komiža, pogled ostavlja bez daha, teško je pronaći prave riječi i opisati tu ljepotu i plavetnilo, dok u pozadini poglede plijeni magično Biševo.Morate doći, i ovdje napraviti svoju fotku za uspomenu .

Startate li iz Visa uputite se ˝starom˝ cestom kako je mi ovdje zovemo, nastala još za vrijeme Austro-Ugarske. Prva 4 kilometra su i fizički najzahtijevnija, serpentinama se treba uspeti do Križa.Odavde puca prekrasan pogled na Viško i Plisko polje u koje ćete se spustiti za tili čas. U tom polju je tijekom II. svjetskog rata bio smješten saveznički aerodrom.

Ukoliko se malo bolje zagledate uočit ćete i stupove-koji ovdje stoje još iz onog vremena- obojane bijelo - crvenom bojom i koji su označavali sletnu stazu. Sada se ovdje nalaze veliki vinogradi u kojima ćete uvijek naići na kojeg brižnog poljoprivrednika.

I nadalje, slijedećih nekoliko kilometara pratit će vas brojni vinogradi na koje su Višani naročito ponosni, posebno na sortu Vugavu od koje nastaje prvoklasno vino istog naziva.Ukoliko vas put nanese na otok Vis nesmijete otići a da niste probali bijelo vino – Vugava, i crno vino s otoka Biševa – Biševski plavac.

Ovaj dio staze je prilično miran i nema nekog prometa, jer gotovo svi koriste novu cestu prema Komiži. U selu Podšpilje počinje staza prema Humu, ali kada ste već ovdje nepropustite posjetiti uvalu Duboka. Prekrasna uvalica u obliku slova ˝S˝. Nešto nezaboravno i idealno za sve željne mira.

Staza se još uvijek može nastaviti na biciklima sve do sela Žena Glava, ali ovdje cesta postaje strma možda i prestrma pa preporučujem nastavak pješice.

Pitate se zašto je ovdje slika ove stare none. Zašto se učinila interesantna? Zaintrigirao me je način na koji je prala posuđe. Pod okriljem sunca, ispred gustirne u maloj posudici trljala je svoje tanjure s travom. Ali ne običnom travom, nekada davno nije postojalo praška za pranje i ljudi su se snalazili. Čudnovato je bilo gledati kako se trava pjeni i masnoća nestaje. Još veče čudo je što se život odvija i bez lipida koji zagađuju naš planet.
Pogled na ovu staricu sjetio me na jednu smiješnu priču koja se dogodila jako blizu ovog mjesta. Trebalo je spasiti život jednom starcu, a što su njegovi rođaci napravili saznajte klikom ovdje!

Pratite li markacije, nakon desetak minuta hoda ste ispred Titove špilje.Odatle do vrha Huma treba otprilike pola sata hoda. Istim putem se vratiti do Podšpilja i nastaviti cestom prema Komiži do koje ima otprilike još 8 kilometara.

Ukoliko ste ili mladi, ili snažni, ili jako uporni a možda i sve to zajedno prihvatite izazov i vratite se u Vis novom cestom.Ni ova dionica neće vas ostaviti razočaranima. Najteži dio puta je prvih 5 km uspona serpentinama sve do crkvice Sv. Mihovila a dalje bi mi rekli ˝bonaca˝ iliti sve ravno.


Oni koji su prihvatili izazov i uputili se pješice, koristeći se planinarskim stazama proći će toliko prekrasnih dionica diveći se mjestima dokle je sve čovjek išao i stavio svoj pečat znoja, mukotrpnog rada, i odricanja da bi došao do kruha svog svagdašnjeg u nastojanju da opstane. Divit ćete se kao što se i ja uvijek iznova divim kada se tamo nađem.

Dionica Vis-Hum-Komiža traje otprilike 5-6 sati.